Solidarnost i milosrđe

Autor: s. Zdenka Petrović

Utorak, 3. lipnja 2010.

Isus nas poziva na solidarnost i milosrđe: Dijeli svoj kruh s gladnima, a svojom odjećom odjeni gologa. Sve što ti je suvišno daj drugima, a kada dijeliš milostinju, neka ti oko ne bude stisnuto. (Tob 4,16)

Svi smo, barem ponekad, bili solidarni i milosrdni, svi smo, barem ponekad, nahranili gladnoga, odjenuli gologa, otvorili vrata, ruke … srce za potrebe bližnjega i svi smo, barem ponekad, dali od svoga suviška ili pak od svoga manjka – onaj posljednji novčić ili ''udovičin dar''. Svi smo, barem ponekad, učinili neko djelo ljubavi. Možda su nas zbog toga hvalili, nazivali nas dobrima i plemenitima. Možda smo se i sami tako osjećali i očekivali zahvalnost i priznanje…

Još ima među nama onih koji čine djela ljubavi zato ''da ih ljude vide''. Ali, ima li među nama još onih koji su nakon učinjenog dobrog djela spremni reći: Sluge smo beskorisne. Učinismo samo ono što smo bili dužni učiniti?

Ako smo učinili neko djelo dobrote i milosrđa, samo smo ispunili zakon pravednosti, jer djela ljubavi koja činimo djela su pravde koju činimo. No, što je s djelima ljubavi koja ne činimo? Jesu li to tek neki sitni grijesi propusta ili pak najteži oblik učinjene nepravde? Neka nam riječi sv. Bazilija budu mjerilo:

Kruh koji vam pretječe jest kruh ogladnjeloga;

Odijelo koje ne nosite odijelo je onoga koji je gol;

Novac koji skrivate novac je sirotinje.

A djela ljubavi koja ne činite

djela su nepravde koju činite. (Sv. Bazilije)